Forbes objavio ekskluzivni intervju s Edisonom iz 1929 – evo šta je Tesla rekao o ljudima
Thomas Alva Edison zauzeo je vrh Forbes liste 250 najvećih historijskih inovatora Amerike. U njegovu čast objavljen je intervju iz izdanja časopisa od 15. juna 1929. godine, u kojem je, prilikom razgovora sa Dudley Nicholsom, predvidio solarnu energiju i električne vozove.
U osamdeset drugoj godini života, Edison, najveći izumitelj kojeg je svijet ikada poznavao, kako ga je nazvao Forbes (jer njegova karijera nije imala samo jedan vrhunac), vedar starac s toplom radošću dječaka na svom velikom licu i koncentracijom mladića u bistrim plavim očima, rekao je Nicholsu u posebnom intervjuu 1929. godine, neke od misli koje je dugo nosio o pravcu u kojem svijet ide.
Prije svega, Edison je vjerovao da dolazi vrijeme kada će čovječanstvo u velikim razmjerama crpiti električnu energiju direktno iz sunca. Smatrao je da, otkako je doba pare pokrenulo svijet ubrzanim tempom, mi zapravo trošimo bankovni račun drevne sunčeve svjetlosti.
Ugalj je sunčeva energija pohranjena u nekadašnjoj vegetaciji, nafta je isto to, ali pohranjeno u nižim oblicima životinjskog života. No, kao i svi bankovni računi, i oni se mogu isprazniti – iako gospodin Edison nije imao straha za sudbinu čovječanstva po tom pitanju.
„Čovjek će uvijek moći iz prirode stvoriti onoliko energije koliko mu bude trebalo“, rekao je, te objasnio neke od načina na koje ćemo moći unovčiti naš sadašnji prihod od sunca, koji se većinom rasipa, kao da hodamo kroz stalni zlatni pljusak novca, a ne saginjemo se da podignemo ni jedan novčić.
Edison je vjerovao da čovjek neće samo pronaći način da pokupi sav taj „novac“, već će otkriti i druge izvore ogromne energije, koje će zahtijevati u sve većim količinama kako se njegova inteligencija bude širila i težila većoj moći nad prirodom.
Edison, koji je 11. februara 1929. napunio 82 godine, prvi put nakon decenija propustio je tradicionalni rođendanski intervju za štampu. Taj je događaj postao institucija za velike gradske novine. Novinari iz New Yorka, Chicaga i Philadelphije (autor često među njima) odlazili bi u njegovu laboratoriju s visokim plafonom u Orangeu, New Jersey, gdje bi ih, nakon uobičajenih ceremonija, William H. Meadowcroft, gotovo jednako dio slike kao i sam Edison, uveo pred srebrnokosog starca, a olovke bi potom bilježile odgovore koji su sljedećeg jutra poticali svijet na razmišljanje.
Te godine Edison je boravio u Seminole Lodgeu, svojoj kući na Floridi, u Fort Myersu, pa je intervju izostao – što je nadoknadio ovim razgovorom za Forbes.
Kao i obično, pitanja i odgovori su zapisivani, jer je čovjek koji je više od pedeset godina u svom izvanrednom umu stvarao u prosjeku jedan novi izum svake dvije sedmice tada gotovo potpuno gluh – slabost koja je više bila smetnja drugima nego njemu, jer mu je omogućavala da misli i meditira bez prekida usred sitnih razgovora i trivijalnih zvukova. Edison je znanje tokom života primao očima, čitajući, a ono što je davao svijetu, davao je svojim izuzetnim radničkim rukama.
“Svi ljudi su ili centripetalni ili centrifugalni”
„Svi ljudi“, rekao mi je jednom Nikola Tesla, „ili su centripetalni ili centrifugalni.“ Thomas Alva Edison je centrifugalni, a ideje koje su izvirale iz njegovog dubokog, zagonetnog vrtloga pokrenule su svijet, ako ne u plamen, onda barem u električno titranje.
„Vjerujete li“, napisao je novinar, „da je doba električnih izuma i otkrića završeno?“
Bez trenutka oklijevanja Edison je odlučnim rukopisom zapisao: „Ne; tek je počelo.“
Na pitanje je li dan nezavisnog izumitelja prošao, odgovorio je: „Ne.“
Na pitanje dolaze li budući izumi od velikih komercijalnih laboratorija ili pojedinaca, zapisao je: „Uglavnom od privatnih pojedinaca, ili od izuzetnog čovjeka u korporacijskoj laboratoriji.“
„Uvijek sam pravio izume“, napisao je ozbiljno, „da bih zaradio novac kako bih mogao nastaviti sa radom.“
Upitan može li zamisliti neko revolucionarno otkriće koje bi radikalno promijenilo električnu industriju, odgovorio je: „Ne mogu ga zamisliti, ali moguće je.“
Na pitanje o bežičnom prijenosu električne energije rekao je: „Izuzetno sumnjam, osim u malim razmjerima.“
O elektrifikaciji željeznica: „Vrlo velik dio.“
O iscrpljivanju nafte: „Ako bi nafta bila iscrpljena, energiju za automobile možemo dobiti iz ugljene prašine, benzola, alkohola.“
Na pitanje može li čovjek uvijek iz prirode stvoriti dovoljno energije, odovorio je potvrdno.
„Hoće li sunčeva svjetlost ikada biti direktno pretvorena u električnu energiju u velikim razmjerama?“
„Da“, zapisao je Edison.
„Postoje li drugi oblici energije još neotkriveni?“
„Mislim“, napisao je pažljivo, „da postoje drugi oblici energije koji još nisu otkriveni.“
Na pitanje u kojoj se životnoj fazi nalazi električna industrija, srednjim godinama ili starosti, odgovorio je bez razmišljanja: „Beba koja vrišti.“
Slava koju uživa je zaslužena. Svako ko koristi električno svjetlo, gleda film, sluša fonograf ili se vozi električnom željeznicom, dijelom je njegov dužnik. Njegova otkrića temelj su industrija koje zapošljavaju milione ljudi i upravljaju stotinama miliona kapitala. On je centralna figura doba primijenjene nauke.
Sa svoje 82 godine, Edison nije pokazivao znakove usporavanja. Njegovi preci doživjeli su duboku starost, a i on je sa smiješkom govorio da ne planira „smanjiti porodični prosjek“.
Opisivao je genij kao „1 posto inspiracije i 99 posto znoja“.
Za tadašnje izdanje Forbesa, takav genij rjeđi je od komete. Više nego ijedan drugi čovjek svog vremena, on je utemeljiio novu ere. Buduće generacije procijenit će je li, osim što ju je stvorio, Thomas Alva Edison i tačno predvidio njen daljnji razvoj, od električne energije crpljene direktno iz sunca, preko otkrića novih, neimenovanih energija, do sazrijevanja električne industrije od „bebe koja vrišti“ do neslućene zrelosti i snage.
Alex Knapp, Forbes
